Draga Gospa Ilačka na Vodici 1. SIMBOLIZAM VODE Voda je prije svega izvor i moć života .Bez nje je zemlja samo sušna pustinja, zemlja gladi i žeđi u kojoj su ljudi i životinje predane smrti.Postoji,međutim, i voda smrti:takva je razorna poplava koja hara zemljom i guta sve živo. Voda je napokon,u žrtvenim pranjima ,odraz nekog kućnog običaja ,ona čisti ljude i stvari od ljaga nakupljenih u svakidašnjim susretima.Tako je voda,sad životvorna ,sad strašna,ali uvijek očistiteljska,duboko umiješana u ljudski život i povijest Božjega naroda. Voda je simbol Boga koji je izvor života za čovjeka i daje mu snagu da se razraste u ljubavi i vjernosti.Daleko od Boga ,čovjek je samo sušna i bezvodna zemlja,prepuštena smrti ; on stoga čezne za vodom živom.No,ako je Bog s njim,on je kao vrt što u sebi ima izvor koji mu omogućuje da živi. Krist je došao da ljudima donese životvorne vode obećane preko proroka. On je stijena ,koja,kad je udarena ,iz svog boka izlijeva vode koje mogu ugasiti žeđ naroda prema istinskoj Obećanoj zemlji.On je isto tako Hram iz kojeg izlazi rijeka što će natopiti i oživjeti novi Jeruzalem ,novi raj.A te vode nisu drugo no Duh Sveti,životvorna moć Boga Stvoritelja.Kod Ivana evanđeliste ,voda simbolizira životvorni nauk što ga je donio Krist-Mudrost.U dovršenju svih stvari voda živa bit će znamenje beskrajne sreće izabranih,koje Jaganjac odvodi na bujne pašnjake . Simbolizam vode nalazi svoje puno značenje u kršćanskom krštenju.Prvotno se voda kod krštenja upotrebljavala zbog svoje očistiteljske vrijednosti. Ivan krštava u vodi "radi obraćenja",koristeći u tu svrhu vodu Jordana ,koja je nekoć očistila Naamana od gube.A krštenje i učinkuje očišćenje ,ne tijela,već duše,"savjesti".Ono je kupka koja nas pere od grijeha ,primjenjujući na nas otkupiteljsku snagu krvi Kristove.Ovom temeljnom simbolizmu krsne vode Pavao dodaje i drugi;uranjanje i izranjanje novokrštenika simbolizira njegov ukop s Kristom i njegovo duhovno uskrsnuće. Tu,u krsnoj vodi,Pavao vidi sliku mora kao obitavališta zlotvornih sila i znamenja smrti,koju je Krist pobijedio kao nekoć Jahve Crveno more.Krštenje nam daje Duha Božjega ,i stoga je ono početak novoga života.Možda je Krist na to smjerao kad je u više navrata ozdravljao vodom.Krštenje se poima kao"kupelj ponovnog rađanja i obnove u Duhu Svetom" (Tit 3,5;usp.Iv 3,4 ). 2. POSTANAK SVETIŠTA GOSPE ILAČKE Ilača je jedno od četiri najveća slavonska marjanska prošteništa,smješteno na putu od Vinkovaca prema Tovarniku.Samo sedam godina nakon lurdskih ukazanja u Ilači se pojavio čudan izvor vode koji je uz ostale čudne događaje, pobudio zanimanje mnoštva vjernika i hodočasnika,napose bolesnih koji su tražili ozdravljenja i,kako govori predaja ,doista ozdravljali. U početku ,kad je pukao glas o čudotvornom izvoru,Crkva je ,bojeći se da nije kakva varka umjesto stvarne pobožnosti oprezno ispitivala događaje držeći se Gamalijelove mudrosti"Ako je ljudsko,samo će se raspasti,a ako je od Boga,neće se moći uništiti". Ova mudrost Gamalijelova pokazala je još jednom svoju istinitost kad su neki ljudi htjeli uništiti pobožnost hodočasnika prijeteći im i zlostavljajući ih,no Božje djelo je neuništivo.Svakoga ljeta,posebice o Velikoj Gospi,hrle hodočasnici iz svih krajeva Slavonije,Srijema i Bačke u Ilaču na zavjet. Na Glušnu nedjelju,1865 godine ,opazi seljak Petar Lazin,dok je tjerao blago na pašu,da je kolni put,kojim je išao,za nekoliko metara dužine mokar i vodom poliven.Lazin se nije mogao domisliti,tko bi mogao ovako u ranu zoru politi put. Kad je mokro mjesto počeo bolje promatrati,opazi,da je u gornjem dijelu zemlja vlažnija.Znatiželjan,počne raskopavati prstom i štapom zemlju na onom mjestu gdje je bila najmokrija.Čim je otkopao malo zemlje ,provre iz nje kao palac debeo mlaz vode.Bio je to izvor,koji nije više nikada presušio. Navečer toga dana usnu Đuka Ambrušević,mladić u 21.godini života,čudan san. U snu mu se prikaže Blažena Djevica Marija s bijelom krunom na glavi, držeći na lijevoj ruci Dijete Isusa.Bila je obučena u bijelo i modro odijelo.Rekla mu je,da izvor,što je jučer potekao,pripada njoj,i naredi mu,da ga ogradi i ne dopušta ,da se na njemu napaja blago.Mladić se od ovoga neobičnoga sna tako uplašio ,da se probudio. Dok je bio budan i razmišljao o prikazi ,opazi da pokraj njega stoji ona ista gospođa ,koju je vidio malo prije u snu.On se po drugi put uplaši i pokrije glavu pokrivačem.Za neko vrijeme otkrije se i pogleda po sobi,ali spomenuta gospođa stoji još uvijek uz njegov krevet.Zatim je malo kasnije viđenje nestalo. Mladić je sutradan pripovijedao svojima,što mu se dogodilo po noći,i njegovi mu dopustiše,da ogradi izvor,koji se nalazio u blizini njihove kuće. Mladić izvrši povjereni mu posao. Kad je narod saznao za čudni san mladoga Đuke Ambruševića i vidio,da je izvor ograđen,nije puštao blago da se napaja na njemu,nego su ljudi dolazili s velikim poštovanjem i odmah dadoše izvoru ime "Gospina vodica" O svemu je bio obavješten tovarnički župnik Antun Matić i oštro se usprotivio hodočašćima na izvor.Dne 18.rujna 1865.godine morali su Petar Lazin i Đuka Ambrušević dati izjave pod zakletvom.Saslušavao ih je tovarnički župnik Antun Matić a svjedoci su bili:Blaž Ivić,Petar Ambrušević,Andrija Filić,Pavao Borić,Šimun Lakić i Marko Matošević. Svijet je počeo sve više dolaziti k izvoru.Ilačanka Vera Tabaković donese sliku Bl.Dj.Marije i stavi je u blizini izvora.Zabrinuti župnik Matić,videći da sve više svijeta dolazi na izvor,počeo je narod savjetovati,da ne ide tamo.Tako postupiše i susjedni župnici. U to se počeše događati na izvoru neobična ozdravljenja.Udovica Eva Petričević iz Ilače ,stara 50 godina,bila je sakata na lijevu ruku.Već osam mjeseci nije mogla rukom ni maknuti.Ali kad se jednoga dana počela moliti na "Vodici" i vodom prati bolesnu ruku,odmah joj je krenulo na bolje,i brzo je ozdravila.Malo zatim dogodilo se drugo ozdravljenje.Stolara Ignaca Egerta,50 godina starog udovca,udarila je prije šest godina kap.Desna noga i ruka bile su mu kao drvene,te nije mogao ništa raditi.I on je dolazio na "Vodicu"zazivajući Majku Božju,da mu pomogne,te je bolesne udove prao vodom sa izvora.Za kratko vrijeme toliko se oporavio ,da je nastavio svoj stolarski posao.Među najtežim bolesnicima prve godine bila je na izvoru Julijana Szabo iz Parabuća.Julijanu su dovezli na kolima.Njezine noge bile su pune rana,koje su 17 godina curile,a da ih nije bilo moguće ni zaliječiti.Ona je napokon čula za ozdravljenja u Ilači.Došla je,prala noge vodom s izvora i rane su joj zacijelile.Jedan vinkovački postolar liječio je svoje oči oko godinu dana. Napokon je došao na izvor i ozdravio.Jedna Vinkovčanka dovela je na izvor svoga petogodišnjeg sina Franju Karlića kojemu je desno oko bilo jako bolesno. Majka je sina Franju vodila glasovitim liječnicima.Svi su odgovarali da lijeka nema i da će oko iscuriti.U svojoj velikoj žalosti majka se zavjetovala Gospi Ilačkoj. Nekoliko je puta oprala Franjino oboljelo oko vodom s izvora.Uslijedilo je ozdravljenje.Oči su boljele i vukovarskog lončara Jugurčića.Liječio se dosta dugo,ali bez uspjeha. Zavjetovao se Gospi Ilačkoj,ispirao oči vodom s izvora i ozdravio. U Ilaču je dolazilo sve više naroda.Hodočasnici su počeli davati darove za gradnju makar i najmanje kapelice uz izvor.Općina je čuvala darove.Ilačani zamole tovarničkog župnika Matića da se zauzme kod biskupa Strossmayera kako bi Ilačani i hodočasnici mogli uz izvor postaviti kip Majke Božje.Ovoj molbi biskup udovolji dne 17.srpnja 1865.godine.Istoga ljeta ,uz sam izvor,na sjevernoj strani,postavljen je kip Majke Božje. Koncem ljeta 1865.godine počele su u Ilaču dolaziti procesije iz prilično udaljenih mjesta.Pojedinci su stizaličak iz Podgorača i Nove Gradiške,kako je zapisano u Spomen-knjizi tovarničke župe.Ozdravljenja je bilo sve više.Neki su pojedinci i grupe imali i viđenja Majke Božje s Djetetom Isusom na lijevoj ruci, kao što ju je u vrijeme pronalaska izvora vidio Đuka Ambrušević.Takva su viđenja imali jedna grkokatolkinja Rusinka iz Ruskog Krstura u Bačkoj i njezin muž, sudionici procesije iz Babine Grede,supruzi Šimo i Manda Lakić,Manda Ambrušević , Manda Matošević i Anka Grgić iz Ilače.Na blagdan Imena Marijina viđenje su imali sudionici procesije iz Jarmine,Janja i Marija Mutavdžić iz Ilače i mnogi drugi.Poslije podne opet je mnoštvo svijeta imalo viđenje ,a zabilježeno je ime Terezije Srbljenović. Sve su te osobe ispitane pred svećenicima istražiteljima.Istragu je vodio tovarnički župnik Antun Matić zajedno sa svećenicima Mijom Krčmarićem iz Sota,Ivanom Mihaljevićem iz Berka i Emanuelom Đakovićem ,kapelanom iz Tovarnika. Poslije tih ozdravljenja i viđenja dobije tovarnički dekan nalog od biskupa,da izvijesti Biskupski ordinarijat u Đakovu o svim zbivanjima u Ilači.Dekan je dne 18.rujna 1865.godine obavio opet istragu pred šest svjedoka pozivajući i još neke svjedoke do kojih je mogao doći.Biskupski ordinarijat nije zabranio štovanje Majke Božje-Gospe Ilačke.A ni župnik se nije više protivio narodnoj pobožnosti na "Vodici".Po župnikovu računu došlo je već prve godine u Ilaču oko deset tisuća hodočasnika. 3. CRKVA GOSPE ILAČKE Nakon postavljanja kipa Majke Božje kod izvora,preostalo je nešto novca,a skupilo se i novih darova.Zato općina poče 1866.godine graditi kapelicu nekoliko koraka dugu.Brzo se uvidjelo gda ova kapelica ne može zadovoljiti vjerskim potrebama tolikih hodočasnika.Zato su Ilačani 1867.godine počeli graditi današnju crkvu Gospe Ilačke.Gradnja ove crkve trajala je tri godine. Za vrijeme gradnje bilo je još ozdravljenja i viđenja.Ilačku je "Vodicu" pohodio i Petar Smoljanović,franjevački gvardijan iz Iloka.Na izvoru je imao viđenje Majke Božje s Djetetom Isusom na lijevoj ruci.Viđenje su istoga dana (7.srpnja 1866)imale još neke osobe.Svi su svoje viđenje posvjedočili pred župnikom Matićem i pred svjedocima Matom Voršakom i Emanuelom Đakovićem,tovarničkim kapelanom.Ana r. Stajić,supruga kotarskog suca Josipa Kovačevića imala je viđenje 25.ožujka i 21.travnja 1867.godine.I ona je pred župnikom i svjedocima dala iskaz o svom viđenju. Godinu dana kasnije došao je u Ilaču mjesni kapelan Josip Miković,da obavi službu Božju.Crkveni otac i nadglednik gradnje današnje crkve na "Vodici" uruči mu dva lista pisana njemačkim jezikom,da ih kapelan sačuva.U jednom pismu moli A Wagner,da se na čast Gospi Ilačkoj prikaže misa u zahvalu za ozdravljenje njegova djeteta.U drugom pismu moli Vinkovčanka Ana Tomas isto tako jednu misu, jer je zagovorom Gospe Ilačke dobila zdravlje.Ova dva lista primljena su dne 27.rujna 1868.godine. U to vrijeme gradnja crkve na " Vodici" dobro je napredovala.Oltarnu sliku darovao je crkvi već spomenuti lončar Jugurčić.Slika prikazuje Majku Božju s Djetetom Isusom,ali na desnoj ruci. Gradnja crkve dovršena je u ljetu 1870.godine,a kao dan blagoslova odabrana je svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije ili Velike Gospe.Već je dan ranije došlo mnoštvo naroda,osobito iz Bačke.Hodočasnici su dolazili na kolima i pješice u procesijama.Na sam dan blagoslova crkve,došlo je još više naroda.Župnici su vodili stotine svojih župljana,a iz procesija se čulo naizmjence hrvatsko,rusinsko,njemačko i mađarsko pjevanje. U velikom slavlju blagoslovio je crkvu Gospe Ilačke tovarnički župnik i dekan Antun Matić. Biskup je tom prigodom poslao kanonika Matiju Mihaljevića. U tom velikom slavlju sudjelovali su i svećenici;Đuro Balog,dekan i župnik iz Bača,Antun Jakševac,vinkovački arhiđakon i otočki župnik,Antun Vladisavljević, župnik iz Nijemaca,i njegov kapelan Josip Dorbola, Antun Hvalovski,župnik iz Lipovca,o.Šolan Krkvarić,gvardijan iz Vukovara,Mišo Erić,župnik iz Lovasa ,Emanuel Đaković,župnik iz Novaka i Bapske i tovarnički kapelan Viktor Brnčić. Ovaj Viktor Brnčić napisao je "Kratku povijest ILačke Gospe i njezinoga čudotvornog izvora",koja je sa slikom Gospe Ilačke tiskana u Vukovaru i podijeljena narodu kao uspomena na veliko vjersko slavlje prigodom blagoslova crkve Gospe Ilačke. Oko nove crkve na "Vodici" podignuta je ograda 1890.godine.Tri godine kasnije kupljen je Križni put.Slike su rađene uljem na limu za 140 forinti,a bile su ugrađene u stupove ograde.Novi Križni put podignut je 1985.godine troškom Mare i Jakoba Filić.Ovaj novi križni put blagoslovio je msgr.Ćiril Kos,đakovački biskup dne.31.svibnja 1985. godine.Taj križni put u Domovinskom ratu 1991.godine je uništen. Nekoliko metara od izvora bila je niska bijela kuća sagrađena 1878.godine. U jednom dijelu kuće bila je prostrana soba koja je služila kao konačište i zaklon hodočasnicima,a u drugom dijelu bile su sagrađene tri kupke za bolesnike. Te su kupke bile zanemarene već za vrijeme prvog svjetskog rata 1914-1918.godine. U tom dijelu kuće bilo je obješeno po zidovima oko četrdesetak štaka ,koje su ozdravljeni bolesnici ostavili u kupkama iza kapele. Na štakama su dolazili,bez njih su se vraćali kući.Na svakoj štaki bilo je zapisano ime bolesnika i kakvu je bolest imao.Šteta je što su te štake zapaljene. Kad je tovarnički kapelan Pavao Matijević,pisao knjižicu"Draga Gospa Ilačka na Vodici" 1922.godine,bila je sačuvana još samo jedna štaka ,a danas se i njoj zameo svaki trag? Na mjestu te niske bijele kuće sagradio je župnik Vjenceslav Hošćek 1983-1984.godine novi objekat za doček svećenika.Ova nova zgrada ima blagovaonicu ,malu kuhinju,arhiv svetišta,higijensko odjeljenje,jednu sobu za uredovanje i jednu sobu za odmor.Između crkve i kuće za svećenike sagrađena je 1981.godine spilja s nišom u koju je stavljen kip Gospe Ilačke .Ovaj kip izradio je kartuzijanac iz Kartuzije Pleterje o.Wolfgang Kogler 1983.godine.Kip je od pečene gline,blago obojen,visok 110 cm. Za vrijeme prvoga svjetskog rata mnogi su se zavjetovali Gospi Ilačkoj da će svake godine pohoditi njezino proštenište.Zato poslije rata opet oživljuje hodočašćenje kao u prvim godinama.Tako je 1921.godine samo na Veliku Gospu došlo iz Slavonije,Srijema i Bačke 15 procesija,a još više naroda doputovalo je željeznicom.Godine 1912.dobila je Ilača svoju željezničku postaju.Narod iz brodskog,Vinkovačkog kraja te vjernici iz Srijema u najvećem broju dolaze u Ilaču željeznicom.Zanimljivo je da iz Iloka i dan danas dolazi grupa hodočasnika pješice,a među njima mogu se vidjeti i osobe koje hodočaste bose. Godine 1912 srušena je stara kapela ,a na njezinu mjestu sagrađena je današnja sakristija,pa tako današnja crkva dosiže do samog izvora.U niši sakristijskog zida nalazio se onaj prvi kip koji je na izvoru postavljen 1865.godine.Danas je na izvanjskoj strani sakristijskog zida jedna niša prema jugu,a u njoj je jedna reprodukcija slike Majke Božje,iznad samog izvora. Glavna hodočašća Gospi Ilačkoj bila su na Spasovo,drugi dan Duhova ,Petrovo,zatim na Veliku i Malu Gospu.Grkokatolici su hodočastili sa svojim svećenicima na treći dan Duhova po julijanskom kalendaru.Već šezdeset godina glavna su hodočašća samo na Veliku i Malu Gospu. |
