Zajedništvom liječe rane i grade budućnost

Izgradnja crkve "Sv.Mateja ap.",travanj 2005.godine

U župi Tovarnik svatko pridonosi svojim mogućnostima.Od onih

najmlađih do umirovljenika koji su organizirani kroz svoj klub.

Nema teškoća u ostvarivanju zajedništva, premda je župa ranjena

a i spojena od različitih mentaliteta. Župljani se ne žele osvećivati

ni prema onima koji su ih protjerali s njihovih ognjišta i načinili zločin,

 kaže župnik Robert Mackuljak. U pitomoj srijemskoj ravnici, uz

istočnu granicu Republike Hrvatske u Đakovačkoj biskupiji nalazi se

župa sv. Mateja u Tovarniku. Poznata je i kao rodno mjesto velikog

hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Župa naseljava oko

1900 vjernika katolika, pretežno Hrvata. Općina Tovarnik koja ima

dvije župe: istoimenu i Ilaču, spada među povratničke općine u koje

se vratilo protjerano stanovništvo poslije srpske agresije i progona.

Prema statistici, više od 90% mještana koji su bili raspršeni diljem

Hrvatske vratilo se na svoja ognjišta. Iako sve bilo opustošeno,

nakon mirne reintegracije hrvatskog podunavlja 1997. omogućen je

povratak na rodna ognjišta koja su Hrvati napustili u bijegu pred

srpskom najezdom. Oni koji su u svojoj naivnosti vjerovali u

zajednički suživot i ostali za vrijeme agresije, ubijeni su. Prema

svjedočenju mještana, tako je ubijeno 68 osoba vjerujući da im se

ništa neće dogoditi. Kako bi mještane zastrašili i unijeli što veću

paniku, srpski okupatori među prvima u Tovarniku ubili su župnika

Ivana Burika. Pronađen je s velikom prostrijelnom ranom u grudnom

košu.Po ustaljenoj metodi koju su provodili diljem Hrvatske srpski

su okupatori župnu crkvu spalili i razorili. I za Drugoga svjetskog

rata Tovarnik je proživio svoju kalvariju. Ubijeno je 102 Hrvata, a

stanovnici njemčake nacionalnosti bili su protjerani iz mjesta. Kako

ističe starosjedilac i član župnog ekonomskog vijeća Marijan Popović,

tad nije mogao kuću dobiti netko od katolika iz Bosne ili drugih

hrvatskih krajeva, nego isključivo pravoslavci koje su ondašnje vlasti

dovodile. U Tovarniku većina živi od poljoprivrede koja je u lošem

stanju i od nje se teško može živjeti. Uz zaposlene u državnim

službama, općini, policiji, školi, pošti, u Tovarniku djeluje

poljoprivredno poduzeće Agro-Tovarnik koje zapošljava 115 radnika.

 U Tovarniku je prema objavljenoj statistici završena obnova 

 razrušenih i ratom oštećenih kuća. One kuće koje su pobjegli srbi

 prodali, odnosno koje je državna agencija otkupila, naseljeni su

hrvatima iz raznih krajeva koji nisu imali riješen stambeni problem,

a najviše s područja bosne. U župi je velik broj mladih koji su vrlo

aktivni. Među mladima posebno je aktivan Ivan Ferinac koji je

prošao biskupijsko osposobljavanje Mladi za mlade. Ističe da u

župi ima više od 130 mladih. Od toga je tridesetak studenata, dok

 su ostali srednjoškolci, a ima nešto radničke mladeži.U progonstvu

mladi su se navikli na drugačiji život od izlazaka u grad pa nadalje.

Tovarnik je mala sredina i svi se međusobno poznaju, uz dva kafića

gdje se mladi  skupljaju još im se nudi nogometni klub i kulturno

umjetničko društvo. U mjestu crkva nudi najviše mladima. Redovite

susrete imaju jednom tjedno na koje dolazi više od četrdesetak

mladih. Prema župnikovu istraživanju s anketnim pitanjima žele li

 mladi ostati na selu, oko 70% se izjasnilo da želi živjeti u Tovarniku

 ukoliko bude neke perspektive. Za nedjelje ili drugih blagdana u

župi se slave dvije mise na koje redovito dolazi oko 60% vjernika.

 U osnovnoj školi koju pohađa dvijestotinjak učenika, vjeronauk

predaje đakon Ivan Tutiš, aktivni su ministranti, čitači i župni

mješovit zbor.Prema statistici, u prošloj godini umrlo je 18, a

kršteno 14 osoba. Godinu ranije bilo je 15 krštenih, a 21 sprovod,

u 2001. godini bio je podjednak broj umrlih i krštenih. Kako ističe

župnik, broj sprovoda u maticama je često viši od realnog

mortaliteta, jer još nisu završene sve eshumacije pa se takve

 prigodom pokopa vodi u statistici. Godišnje bude u prosjeku 25

prvopričesnika, a sakrament krizme svake druge godine podjeli

 se za 60 kandidata.Župnik Mackuljak ističe da se uskoro u

Tovarnik vraćaju Družbe sestara kraljice svijeta, što će uvelike

pridonijeti u pastoralu. Župna crkva sv. Mateja, koja je srušena

21.rujna 1991, kao kulturni spomenik obnavlja se na državni

 račun. Kako ističu mještani, po povratku sve je bilo u korovu.

Očistili su teren i pripremili sve za obnovu. Očistili su teren i

pripremili sve za obnovu. U župnom dvorištu sagrađena je

dvorana 1999.g površine 156 četvornih metara.Pomoć za

potrebe župe daje i općina, a redovito pomaže i poduzeće

Agro-Tovarnik. Župna crkva je bila potpuno obnovljena pred rat.

 Ožbukana izvana, bakreni lim na tornju. Prošle godine počela

je obnova crkve koja je građena u kasnom baroku 1804.g. Površina

joj je 300 četvornih metara, a imala je četiri zvona od kojih su

dva potpuno razbijena granatiranjem. Među rijetkim župama 

Tovarnik se spominje i na dan osnutka 1.lipnja 1335.

Unutrašnjost crkve u Ilači,1990.godina

Hrvatski naziv sela Ilača spominje se od 16.stoljeća .To je ime selo dobilo po crkvi svetog Ilije koja je vjerojatno građena u 12 ili 13 stoljeću.

Ilača je smještena na krajnjem Istoku Hrvatske ,uz granicu  bogate i široke Slavonije i Srijema ,na obroncima Fruške gore ,zaštićena plodnom srijemskom ravnicom.

Najveće naseljavanje Ilače počinje početkom 18.stoljeća kad je podignuta drvena crkva sv Jakoba.

Današnja župna crkva sv.Jakoba sagrađena je 1781.godine u novoromaničkom stilu.

Odvajanjem od tovarničke župe osnovana je u Ilači 1941.godine samostalna župa i sagrađen župni dvor .Crkva je obnavljana nekoliko puta tijekom svoje povijesti,a i dodane su mnoge druge građevine uz crkvu.U domovinskom ratu

župna crkva ,župna dvorana i župni dvor bili su devastirani i opljačkani.